Pripremila: Monika Logara Klarić, znanstvena direktorica Genoma
Sugovornici: dr. Ivana Bolanča, dr. Vladimir Šparac
Neinvazivno prenatalno testiranje, poznatije kao NIPT, posljednjih je godina postalo gotovo neizostavni dio razgovora o prenatalnom probiru. Iako se često predstavlja kao jednostavan krvni test, u praksi otvara važna pitanja: koliko je doista pouzdan, što nalaz zapravo znači i kada ga je najbolje napraviti?
O tim smo pitanjima razgovarali s dr. Ivanom Bolančom i dr. Vladimirom Šparcem, specijalistima ginekologije i opstetricije, koji u svakodnevnoj praksi savjetuju trudnice o prenatalnom testiranju. Uvid iz laboratorijske perspektive i vlastitog iskustva rada s NIPT-om kroz više od deset godina donosi molekularna biologinja Monika Logara Klarić.
Koji aspekt NIPT testiranja ili nalaza vam je u praksi najizazovniji za objasniti trudnicama?
dr. Bolanča:
„Najveći izazov je obaviti savjetovanje nakon inkonkluzivnog nalaza (niska fetalna frakcija)”
dr. Šparac:
„Svakako je najizazovnije pacijentici kritički prikazati značaj NIPT testa. Znamo da svi rezultati nemaju identičnu stopu pouzdanosti, a u ljudskoj prirodi je htjeti znati što više, odnosno napraviti što širu dijagnostiku kako bi bili što mirniji i sigurniji za preostali tijek trudnoće. E, tu mi moramo objasniti pacijentima da svi dobiveni rezultati nemaju istu kliničku težinu te u dogovoru s njima odabrati onu širinu testova koja je klinički vrijedna i pouzdana.”
Iz laboratorijske perspektive i dugogodišnjeg rada s NIPT-om, jedan od najčešćih razloga za neodređen, odnosno inkonkluzivan nalaz jest niska fetalna frakcija, tj. premalen udio slobodne fetalne DNA u krvi trudnice. Fetalna frakcija predstavlja ključan preduvjet za pouzdanu analizu i mora zadovoljiti minimalne validirane kriterije kvalitete kako bi se rezultat mogao smatrati vjerodostojnim. U većini NIPT metoda donja granica za analizu kreće se oko 2–4 %, iako točan prag ovisi o tehnologiji i laboratoriju koji provodi test. Važno je pritom da postotak fetalne frakcije bude jasno iskazan u nalazu, jer predstavlja ključan pokazatelj kvalitete i pouzdanosti analize.
Na razinu fetalne frakcije utječu različiti čimbenici, uključujući gestacijsku dob, indeks tjelesne mase trudnice i individualne biološke okolnosti. U praksi to znači da, ako fetalna frakcija ne prelazi validirani prag, nalaz nije moguće pouzdano interpretirati, neovisno o tehnologiji testiranja. U takvim se situacijama najčešće preporučuje ponavljanje testa nakon određenog vremena, kada se očekuje porast fetalne frakcije i veća vjerojatnost dobivanja valjanog rezultata.
U rjeđim slučajevima neodređen rezultat nije povezan s fetalnom frakcijom. Na nalaz mogu utjecati i kromosomske promjene placente ili trudnice, kao i specifične okolnosti trudnoće, primjerice nestajući blizanac (vanishing twin). Tada je daljnje postupanje potrebno procijeniti individualno, u kliničkom kontekstu.
Važno je naglasiti da svaki NIPT ima svoja ograničenja. Osim fetalne frakcije, na pouzdanost utječu i biološke okolnosti trudnoće te vrsta genske promjene koja se analizira. Za najčešće aneuploidije, poput trisomija 21, 18 i 13, test pokazuje visoku osjetljivost i kliničku vrijednost. Međutim, kod rjeđih kromosomskih promjena, poput mikrodelecijskih sindroma, interpretacija je složenija, a klinička korisnost može biti ograničena. Zato širi panel testiranja ne znači nužno i veću kliničku vrijednost. Ključno je odabrati analize koje su validirane, pouzdane i doista korisne u kliničkoj praksi, uz jasno razumijevanje njihovih mogućnosti i ograničenja.
Što smatrate najvažnijom informacijom koju bi trudnice trebale razumjeti prije NIPT testiranja?
Dr. Bolanča:
„U slučaju patološkog nalaza potrebno je napraviti potvrdni invazivni test.”
Dr. Šparac:
„Nisu svi rezultati klinički istog značenja i težine, stoga je važno zajedno s pacijenticom odabrati onu širinu testova koja je klinički vrijedna i pouzdana.”
Ono što redovito naglašavamo u razgovoru s liječnicima i trudnicama, kao i kroz informiranje šire javnosti, jest da je NIPT probirni, a ne dijagnostički test. To znači da ne potvrđuje poremećaj, nego procjenjuje postoji li povećan rizik za određeni kromosomski poremećaj. Važno je razumjeti da se rezultat NIPT-a temelji na procjeni vjerojatnosti, a ne na postavljanju dijagnoze. Ta se vjerojatnost u nalazu najčešće izražava kao omjer (npr. 1:10000) ili kroz kategorije poput „nizak” i „visok rizik”. Izračun se temelji na analizi udjela slobodne fetalne DNA u krvi trudnice te statističkim modelima koji uspoređuju dobiveni genetski signal s referentnim podacima.
Drugim riječima, rezultat ne govori ima li plod određeni poremećaj, nego kolika je vjerojatnost da je on prisutan. Upravo se u toj razlici između vjerojatnosti i dijagnoze krije najčešći izvor nesporazuma kod trudnica. Ako nalaz pokaže povećan rizik, potrebno ga je potvrditi invazivnim dijagnostičkim postupkom, poput amniocenteze ili biopsije korionskih resica, koje omogućuju postavljanje konačne dijagnoze.
Postoje li situacije u kojima savjetujete odgodu NIPT testiranja?
dr. Bolanča:
„Savjetujem testiranje nakon 11. ili 12. tjedna trudnoće.”
dr. Šparac:
„Osim mogućih medicinskih indikacija za odgodu, moram priznati da svim trudnicama izložim mogućnost navedenog testiranja, uz njegove prednosti i moguće nedostatke.”
Iako su NIPT testovi tehnički dostupni već od 10. tjedna trudnoće, praksa i većina smjernica upućuju na to da je optimalno vrijeme za testiranje nakon 11. ili 12. tjedna. S napredovanjem trudnoće raste udio slobodne fetalne DNA u majčinoj krvi, čime se povećava i vjerojatnost dobivanja valjanog i pouzdanog rezultata. Budući da na fetalnu frakciju utječu i drugi čimbenici, optimalno vrijeme testiranja treba procijeniti individualno, u dogovoru s ginekologom koji vodi trudnoću.
Što bi moglo poboljšati informiranje trudnica o prenatalnom genetičkom testiranju?
dr. Bolanča:
„Ako govorimo o većem opsegu testiranja, tu će biti ključna cijena. Nemam dojam da trudnice nemaju dovoljno informacija, pitanje je samo izbora vrste testa”
dr. Šparac:
„Svakako dostupnost relevantnih opisa i podataka na internetskim sučeljima.”
Informacija danas zaista ne nedostaje, ali to ne znači da je uvijek jasna i pravilno protumačena. Upravo zato u komunikaciji prema trudnicama nastojimo jasno i razumljivo objasniti što test znači, ali i koja su njegova ograničenja. Ključno je da se rezultat interpretira u odgovarajućem kliničkom kontekstu, uz stručno vodstvo liječnika koji vodi trudnoću. Jasna komunikacija i individualni pristup temelj su za donošenje informirane i sigurne odluke.
Kakva je budućnost neinvazivnog prenatalnog testiranja?
dr. Bolanča:
„Vjerujem da će se testiranje širiti u smjeru otkrivanja nekih monogenetskih bolesti. Pitanje je koliko će paneli za rijetke bolesti biti pouzdani.”
dr. Šparac:
„Da. Ovo je, po mom mišljenju, tek početak procesa neinvazivne genetske dijagnostike i svakako će u budućnosti donijeti daljnje, kako kvalitativne tako i kvantitativne iskorake.”
Razvoj NIPT-a ide u smjeru sve šire primjene, ali s time dolazi i veća kompleksnost u interpretaciji nalaza te potreba za jasnim razlikovanjem između onoga što je tehnički moguće detektirati i onoga što ima stvarnu kliničku vrijednost.
Zaključak
NIPT je vrijedan alat prenatalnog probira, ali njegova prava vrijednost ne proizlazi samo iz mogućnosti detekcije, već iz pravilne interpretacije nalaza u kontekstu svake pojedine trudnoće. Ključno je razumjeti granicu između probira i dijagnostike te činjenicu da svi rezultati nemaju jednaku kliničku težinu. Upravo zato kvalitetno savjetovanje, individualni pristup i jasna komunikacija prema trudnicama, uz stručno vodstvo i kliničku ekspertizu liječnika, čine temelj njegove stvarne vrijednosti u praksi.