Neinvazivni prenatalni test (NIPT) jedan je od najvećih pomaka u modernoj prenatalnoj medicini. Ušao je u kliničku praksu prije nešto više od deset godina i u vrlo kratkom vremenu promijenio način na koji razmišljamo o genetičkom probiru u trudnoći. Rijetko koji genetički test je u tako kratkom vremenu zamijenio dotadašnje metode i pritom napravio tako velik skok u pouzdanosti i preciznosti u odnosu na sve što smo do tada imali.
Ključna prednost NIPT-a leži u jednostavnom i sigurnom uzorkovanju – iz majčine krvi, bez rizika za fetus. Zbog toga je NIPT u velikoj mjeri smanjio potrebu za invazivnim postupcima u probirne svrhe. Amniocenteza time nije nestala, ali je danas prvenstveno rezervirana za potvrdu nalaza ili situacije s jasnom kliničkom indikacijom.
Slobodna fetalna DNK (cfDNA)i kako funkcionira NIPT
U središtu cijele metode nalazi se gotovo fascinantna činjenica: u majčinoj krvi cirkuliraju fragmenti slobodne DNK placentarnog porijekla (cfDNA), koji u većini slučajeva odražavaju fetalni genom. Trudnica, osim što nosi dijete u svojoj utrobi, u svakoj kapljici krvi nosi i dio njegova genetskog zapisa. Upravo taj zapis danas sve bolje znamo čitati.
Što NIPT pouzdano otkriva: aneuploidije
NIPT je izvorno razvijen kako bi odgovorio na vrlo konkretno kliničko pitanje: postoji li višak ili manjak nekog cijelog kromosoma. Tako su nastali testovi usmjereni na trisomije 21., 18. i 13. kromosoma. Njihova iznimna pouzdanost proizlazi iz same biologije signala – kada postoji trisomija, broj očitanja određenog kromosoma jasno odstupa od očekivanog i taj se signal relativno lako detektira unatoč prisutnosti majčine DNK.
Iako je osjetljivost i specifičnost testa vrlo visoka, važno je naglasiti da pozitivna prediktivna vrijednost (PPV) ovisi o učestalosti poremećaja u populaciji. Testiranje spolnih kromosoma također je moguće, no interpretacija može biti složenija, uz nešto nižu pouzdanost u odnosu na trisomiju 21.
Mikrodelecije i mikroduplikacije – gdje počinju ograničenja NIPT testa
Kako je tehnologija sekvenciranja napredovala, pojavila se mogućnost detekcije manjih kromosomskih promjena, takozvanih mikrodelecija i mikroduplikacija. Riječ je o gubitku ili dobitku malog dijela kromosoma, koji može obuhvaćati jedan ili više gena. Iako su te promjene biološki značajne, one su znatno suptilnije od trisomija i ujedno rijetke u populaciji. Zbog slabijeg signala i niske učestalosti, pouzdanost njihove detekcije u probirne svrhe manja je nego kod aneuploidija, a vjerojatnost lažno pozitivnih nalaza veća. Upravo zato njihova primjena u rutinskom probiru i dalje zahtijeva opreznu interpretaciju.
Različite razine genetičke informacije
Važno je razumjeti da se širenjem analize ne povećava samo količina podataka, nego se mijenja i priroda genetičke informacije.
Kod aneuploidija postavlja se relativno jednostavno pitanje: postoji li višak ili manjak cijelog kromosoma. Kod mikrodelecija i mikroduplikacija govorimo o strukturnim promjenama koje uključuju gubitak, odnosno dobitak ograničenih segmenata genoma. Sljedeća razina uključuje promjene na razini pojedinačnih baza DNK – jednonukleotidne varijante, kao i male insercije i delecije. Ovdje se genetička interpretacija bitno mijenja. Umjesto velikih genomskih odstupanja, riječ je o promjenama u točno određenim nukleotidima, koje mogu, ali i ne moraju imati kliničko značenje.
Promjena jednog nukleotida u određenom genu može dovesti do teške bolesti, dok promjena u neposrednoj blizini može biti potpuno benigna. Upravo zato interpretacija ovakvih nalaza zahtijeva iznimnu preciznost i jasno definiran klinički kontekst.
Promjene na razini pojedinačnih nukleotida
Iako suvremeni NIPT testovi tehnički omogućuju vrlo široku analizu genoma, pouzdana detekcija promjena na ovoj razini predstavlja znatno veći tehnički i analitički izazov. Za razliku od većih kromosomskih odstupanja, ovakve varijante zahtijevaju znatno veću dubinu sekvenciranja kako bi signal bio dovoljno stabilan za klinički pouzdanu interpretaciju.
Dodatno ograničenje proizlazi iz same biologije uzorka. Slobodna fetalna DNK predstavlja samo manji dio ukupne DNK u majčinoj krvi. Kada je varijanta naslijeđena od oca ili nastala de novo, fetalni signal relativno je lakše prepoznatljiv. Međutim, kada je varijanta naslijeđena od majke, majčina DNK stvara snažan pozadinski signal koji može značajno otežati pouzdanu rekonstrukciju fetalnog genotipa. Zbog toga se razvijaju sofisticirane analitičke metode za razdvajanje fetalnog i majčinog signala, no njihova primjena i dalje ima tehnička i interpretacijska ograničenja.
NIPD: neinvazivno testiranje monogenskih bolesti u trudnoći
Važno je naglasiti da se promjene na razini pojedinačnih nukleotida u neinvazivnom prenatalnom okruženju mogu analizirati u jasno definiranim kliničkim okolnostima. Riječ je o ciljanim pristupima, poznatim kao neinvazivna prenatalna dijagnostika (NIPD).
Za razliku od probirnog NIPT-a, NIPD predstavlja dijagnostički pristup usmjeren na unaprijed definirane genetičke varijante i jasno postavljeno kliničko pitanje.
Takav pristup primjenjuje se primjerice kada u obitelji postoji poznata patogena varijanta ili jasno definiran rizik za specifičnu monogensku bolest.
Ovaj indikacijski model bitno se razlikuje od ideje širokog probira promjena na razini pojedinačnih nukleotida, gdje interpretacijska složenost i biološka ograničenja cfDNA analize ostaju značajan izazov.
Gdje se uklapa invazivna dijagnostika
U situacijama s jasno postavljenom kliničkom indikacijom – primjerice kod fetalnih anomalija ili poznate obiteljske bolesti – invazivna dijagnostika omogućuje analizu stvarne fetalne DNK iz uzorka korionskih resica (CVS) ili amnionske tekućine.
U takvim okolnostima najčešće se primjenjuju ciljane ili klinički usmjerene analize sekvenciranja ili sekvenciranja egzoma (exome sequencing, ES). Razlog tome leži u interpretabilnosti nalaza i jasnije definiranom kliničkom okviru.
Iako cjelogenomsko sekvenciranje (whole-genome sequencing, WGS) predstavlja najopsežniju razinu genetičke analize, njegova primjena u prenatalnom okruženju i dalje zahtijeva pažljivu selekciju slučajeva. Šira analiza nužno generira veći broj varijanti nejasnog značenja (VUS), kao i potencijalne incidentalne nalaze, što značajno povećava složenost interpretacije i genetičkog savjetovanja.
Upravo zato se u kliničkoj praksi češće primjenjuju usmjereni pristupi koji omogućuju ravnotežu između širine analize i kliničke korisnosti.
Probir ili dijagnostika: ključna razlika
Zbog toga je ključno jasno razlikovati probir od dijagnostike. NIPT je iznimno snažan alat kada se koristi za ono u čemu je najbolji – kao probir za najčešće aneuploidije, uz jasno razumijevanje što nalaz znači, a što ne znači. Širenjem indikacija bez jasnog kliničkog okvira, test gubi dio svoje vrijednosti i može postati izvor dodatnog stresa, umjesto pomoći.
Granice informacija i odgovornost u prenatalnoj genetici
U 2026. godini prenatalna genetika stoji na zanimljivoj granici. Tehnologija omogućuje sve širi uvid u genom fetusa, no klinička praksa sve jasnije pokazuje da više informacija ne znači nužno i bolju odluku. Vrijednost neinvazivnih prenatalnih testova nije u količini podataka koje mogu proizvesti, nego u pouzdanoj, jasno interpretiranoj informaciji koja ima stvarnu kliničku korist.
Reference:
- Hui, L., Ellis, K., Mayen, D., Pertile, M. D., Reimers, R., Sun, L., Vermeesch, J., Vora, N. L., & Chitty, L. S. (2023). Position statement from the International Society for Prenatal Diagnosis on the use of non-invasive prenatal testing for the detection of fetal chromosomal conditions in singleton pregnancies. Prenatal diagnosis, 43(7), 814–828. https://doi.org/10.1002/pd.6357
- O’Brien, M., Doyle, S., McAuliffe, F. M., Leuven, F., & Mahmood, T. (2024). Current status and future of genomics in fetal and maternal medicine: A scientific review commissioned by European Board and College of Obstetrics and Gynaecology (EBCOG). European journal of obstetrics, gynecology, and reproductive biology, 299, 336–341. https://doi.org/10.1016/j.ejogrb.2024.05.019
- Marton, T., Erdélyi, Z. R., Takai, M., Mészáros, B., Supák, D., Ács, N., Kukor, Z., Herold, Z., Hargitai, B., & Valent, S. (2025). Systematic Review of Accuracy Differences in NIPT Methods for Common Aneuploidy Screening. Journal of clinical medicine, 14(8), 2813. https://doi.org/10.3390/jcm14082813
- Vogel, I., Andreasen, L., Balslev-Harder, M., Becher, N., Ernst, A., Gadsbøll, K., Hjortshøj, T. D., Hvidbjerg, M. S., Larsen, M., Lou, S., Bay Lund, I. C., Pedersen, L. H., Sønderberg Roos, L. K., Sperling, L., Sunde, L., Tørring, P. M., Vedel, C., & Petersen, O. B. (2025). Whole Genome Sequencing in Prenatal Diagnostics: The Danish Approach to Guideline Formation and Implementation Within Public Healthcare. Prenatal diagnosis, 10.1002/pd.6780. Advance online publication. https://doi.org/10.1002/pd.6780